Dan vatrogasaca

Dan vatrogasaca je sv.Florijan
                                                       sv.Florijan

Kao mladić pridružuje se rimskoj vojsci u kojoj zahvaljujući teškom radu i odlučnosti napreduje do mjesta časnika. Postavljen je na visoke dužnosti u Noricumu, jednoj od pokrajina Rimskog carstva (danas dio Austrije).

Tadašnji vladari, rimski carevi Dioklecijan i Maksimijan voljeli su Florijana zbog njegovih sposobnosti rješavanja problema i rada sa ljudima. Vidjeli su Florijana kao čovjeka koji se lako suočava sa teškim problemima. No u to vrijeme, Florijan je mnogo trpio zbog svoje vjere. Iako je bio časnik u vojsci, nije se držao politike "ne pitaj, ne govori", nego je otvoreno priznavao svoje kršćanstvo u to izrazito nekršćansko vrijeme.

Stoga rimski car šalje pomoćnika Aquilisa da pobije sve kršćane u području koje kontrolira Florijan, ali i da dozna zašto se Florijan ne pridržava zapovijedi. Kada se napokon Aquilius susreće sa njim, pita ga zašto odbija progoniti kršćane, na što mu Florijan odgovara "poručite caru da sam i ja kršćanin, i da sam spreman doživjeti sudbinu namijenjenu drugim kršćanima". Aquilius mu tada nudi napredovanje u službi i povišicu ako promijeni mišljenje, ali ga Florijan odbija.

Aquilius je bio uvrijeđen te naređuje svojim vojnicima da ga bičuju dok ne promijeni mišljenje. No Florijan mu odgovara da je pretrpio mnogo ozljeda zbog cara - zašto ne bi i nekoliko ogrebotina zbog svojih uvjerenja? Njegova hrabrost zaprepastila je Aquiliusa koji se bojao da bi Florijan mogao druge povesti na pobunu.

Kada je car čuo što se događa, odlučio je kazniti sve kršćane u tom području. Naredio je da se zapale kršćanske crkve i knjige, kršćane je protjerao iz domova i slao u zatvor te ih naposljetku prisiljavao da se klanjaju i prinose žrtve rimskim bogovima. Pošto Florijan nije poslušao naređenja cara da progoni kršćane, bio je osuđen na smrt spaljivanjem.

Aquilinusovim vojnicima predaje se kod Lorcha. Stojeći na lomači, Florijan navodno potiče rimske vojnike da zapale vatru, govoreći im "ako je zapalite, na plamenim jezicima ću vam pobjeći u nebo". Uplašen njegovim riječima, umjesto da ga spali, Aquilinus naređuje da se Florijanu stavi kamen oko vrata i baca ga u rijeku Enns. Florijanovo tijelo kasnije je pronašla pobožna žena, te je on naposljetku dostojno pokopan.

Šesto godina kasnije, negdje između 900. i 955. godine, nedaleko Florijanovog groba sagrađen je samostan Sv. Florijan, a ubrzo oko samostana izgrađeno je i istoimeno mjesto. Njegovo tijelo premješta se na groblje u to mjesto Sveti Florijan, koje i danas postoji nedalekoLinza (Gornja Austrija).

Nakon što 1138. godine papa Lucije III., odobrava zahtjev poljskog kralja Kazimira i biskupa Krakova, da se relikvije svetog Florijana pošalju u tu zemlju, Sveti Florijan postaje zaštitnik Poljske, a njegove se relikvije i danas čuvaju u crkvi u poljskom gradu Krakowu.

Također Sveti Florijan se štuje i kao zaštitnik grada Linza, Gornje Austrije te vatrogasaca. Dan sv. Florijana, ujedno i dan hrvatskih vatrogasaca, obilježava se 4. svibnja.

U Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Bjelovara, lik Svetog Florijana može se vidjeti na velikoj slici u predvorju zgrade. Ispred ulaza u postrojbu nalazi se kip Svetog Florijana, otkriven povodom 120. godišnjice Dobrovoljnog vatrogasnog društva Bjelovar.

Vatrogasna škola!

Vatrogasna škola zagreb.

Rešetari

Naselje Rešetari kao administrativno sjedište istoimene općine ujedno je i najveće naselje na tom području. Nalazi se istočno od grada Nova Gradiška i na njega se nadovezuju sela koja su još i danas sačuvala dosta od tradicijskog života slavonskog sela. Rešetari se nalaze na nadmorskoj visini 166 metara. Smješteni su na južnim padinama Psunja, u mikroregiji srednje Posavine slavonskog međurječja, 54 km zapadno od Slavonskog Broda, s prosječnom gustoćom naseljenosti od 87st./km2. Prema posljednjem popisu stanovništva 2001. godine u Rešetarima je živjelo 2672 stanovnika u 788 domaćinstava, a po strukturi stanovništva bilo je 50,9% žena i 49,1% muškaraca.Prvo spominjanje imena sela Rešetara se javlja još daleke 1407. godine u popisu sela požeške kotline kao Resetarowch villa. U 17. stoljeću Rešetari su bili u sastavu Vojne krajine zajedno sa ostalim selima ove općine osim Bukovice. Prvi zapisi o postojanju škole sežu u 1836. godinu kada je u školu krenulo 29 učenika, a prvi učitelj je bio isluženi vojnik Mijo Petrović, dok je škola bila organizirana u privatnoj kući na broju 16 (danas stara kuća Palijanovih), da bi se nakon šest godina ,tj. 1842.godine, preselila u satnijsku pisarnu koju je Općina otkupila od Gradiške pukovnije. Rešetari su bili sjedište općine sve do završetka drugog svjetskog rata, a 1948. je započela gradnja Zadružnog doma. Pučanstvo se bavilo uglavnom poljoprivredom, stočarstvom, a nešto veći razvoj obrta, zanatstva i industrije započeo je tek početkom 20. stoljeća. Župna crkva Krista Kralja izgrađena je 1968. godine u istoimenoj župi osnovanoj 1977. godine, Novogradiški dekanat Požeške biskupije.Razvoj područja Općine Rešetari pa tako i samog mjesta Rešetari stagnirao je tijekom Domovinskog rata, a zbog općih teških uvjeta nema velikih pomaka ni u nekoliko godina nakon Domovinskog rata. Stanovništvo se pretežito bavi poljodjelstvom, vinogradarstvom, stočarstvom, obradom drva, proizvodnjom namještaja,kožarskom industrijom, turizmom, trgovinom,ugostiteljstvom i raznim obrtima. Na obogaćivanju kulturnog i društvenog života naselja rade brojne udruge među kojima možemo spomenuti Košarkaški klub "Tomislav", Kuglački klub "Rešetari", Kulturno umjetničko društvo "Rešetari", Lovačku udrugu "Gostinac", Nogometni klub "Budućnost", te udrugu "Futura" koja se bavi gospodarskom i poljoprivrednom djelatnošću. Aktivno djeluju i Udruga Hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Općine Rešetari, Udruga Matice hrvatskih umirovljenika Općine Rešetari i Vatrogasna zajednica Općine Rešetari. Bitno je istaknuti da u Rešetarima posluje PSUNJ d.d. tvornica koža. Prvi put se pojavljuje 1932.g. kao udruženje malih kožarskih radionica sa vegetabil proizvodnjom u jamama. Tvornica se nalazila u užem centru Nove Gradiške. U 80-tima započinje izgradnja moderne tvornice u Rešetarima sa uređajem za pročišćavanje otpadnih voda. 1987.g. počinje proizvodnja u novoj tvornici i od tada proizvode kvalitetne artikle uglavnom obućarske i galanterijske kože, ali i odjevnu hidrofobiranu napu.

Vatrogasna oprema!!

Vatrogasna oprema se dijeli na:

Zaštitnu opremu:

U osobnu zaštitnu opremu ubrajamo:

• zaštitnu odjeću i obuću

Zaštitna odjeća i obuća vatrogasca izrađuje se od materijala otpornog na atmosferske utjecaje, kiseline, lužine, toplinu i mehanička oštećenja, a pogodna je za nošenje u uvjetima koji se stvaraju pri požaru ljeti i zimi. U zaštitnu odjeću i obuću ubrajamo: zaštitnu jaknu i hlače ili kombinezon, zaštitne rukavice i kožne čizme s ojačanim đonom i čeličnom kapicom. Zaštitna oprema koja se koristi u Hrvatskoj mora imati normu EN 469.

• vatrogasnu kacigu
• penjački opasač s priborom
• zaštitnu masku.

U skupnu zaštitnu opremu ubrajamo:

• penjačko i radno uže
• odijela za zaštitu od topline
• odijela za zaštitu od agresivnih tvari (kemikalija)
• odijela za RKB-zaštitu (za zaštitu od kontaminacije)
• aparate za zaštitu dišnih organa
• dozimetre i detektore te pribor za dekontaminaciju
• eksplozimetar
• svjetiljku u sigurnosnoj izvedbi
• drugu opremu.

Vatrogasci se bave vatrogasnom djelatnošću. Vatrogasna djelatnost je sudjelovanje u provedbi preventivnih mjera zaštite od požara i eksplozija, gašenje požara i spaša­vanje ljudi i imovine ugroženih požarom i eksplozijom, pružanje tehničke pomoći u nezgodama i opasnim situacijama te obavlja­nje i drugih poslova u nesrećama, ekološkim i inim nesrećama.

Vatrogasnu djelatnost obavljaju vatrogasne postrojbe, dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasne zajednice kao stručne i humanitarne organizacije koje ostvaruju prava na olakšice i povlastice, sukladno propisima.

Vatrogasna postrojba može biti:

1. javna vatrogasna postrojba koja se osniva za područje općine ili grada, dobrovoljna ili profesionalna,

2. postrojba dobrovoljnoga vatrogasnog društva,

3. profesionalna vatrogasna društva,

4. postrojba dobrovoljnoga vatrogasnog društva u gospodarstvu,

5. postrojba za brzo djelovanje (u daljnjem tekstu: intervecijska postrojba).

Od sredine 2000. godine Javne (profesionalne) vatrogasne postrojbe se financiraju iz lokalne uprave i samouprave, a njihovi osnivači postaju gradovi.

Vatrogasne organizacije u Hrvatskoj su: Hrvatska vatrogasna zajednica, Državna uprava za zaštitu i spašavanje-Odjel za vatrogastvo (gdje se nalazi i Glavni vatrogasni zapovjednik RH) te Udruga profesionalnih vatrogasaca Hrvatske.

Kako bi bili što učinkovitiji na intervenciji, vatrogasci u svakome trenutku moraju biti spremni. Radni dan profesionalnih vatrogasaca strogo je određen a uključujue uvježbavanje taktičkih zadataka (kojima se simuliraju razne situacije kao npr: požar na 5. katu, požar u bolnici, spašavanje sa visine...), provjeru vozila i opreme te naravno kondicione vježbe.

U roku od 60 sekundi od dojave, vatrogasci moraju, potpuno opremljeni izići vozilima iz Vatrogasne postrojbe i krenuti prema mjestu intervencije.

Tko je vatrogasac?

Vatrogasac je osoba koja je obučena za gašenje požara, sudjelovanje u provedbi preventivnih mjera zaštite od požara i eksplozija, spaša­vanja ljudi i imovine ugroženih požarom i eksplozijom, pružanja tehničke pomoći u nezgodama i opasnim situacijama te obavlja­nja drugih poslova u ekološkim i inim nesrećama.

Elementi požara!!

Četiri su elementa potrebna za nastanak požara. 1. gorivo 2. toplota 3. samodovoljna hemijska lančana reakcija 4. kiseonik

Vatra može biti ugašena ako se otkloni jedan od četiri elementa. Često se požar može ugasiti vodom, koja ima dvije glavne uloge: u kontaktu sa vatrom, voda isparava i njena para odstranjuje kisik. Na 540 °C, voda ekspandira preko 4000 puta.

• isparavanje vode apsorbuje toplotu i hladi dim, zidove, zrak, predmete i sve ostalo što može biti dalje gorivo, i tako sprječava "skakanje" vatre i njeno širenje.

U pojedinim slučajevima, nije moguće korištenje vode za gašenje požara, kao npr. u slučaju da gore električne instalacije.

U Bosni Hercegovini postoji vatrogasna služba u vidu profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasnih brigada

Vatrogasna himna!!

Pozdrav svim braći vatrogascima,gdje god bili!!!

Vatrogastvo!

Vatrogastvo je djelo gašenja uništavajućih požara. Vatrogasac se bori protiv požara da spriječi opasnost po živote, imovinu i okolinu. Vatrogastvo je tehnička profesija koja zahtijeva godine vježbe i obrazovanja u cilju postizanja efikasnosti.

Dužnosti vatrogasca su da spasi živote, imovinu i okolinu. Vatra se može raširiti veoma brzo ugrožavajući mnoge živote. Sa modernim protivpožarnim tehnikama, katastrofe su često, mada ne uvijek, izbjegnute. Da bi se preduprijedili požari, vatrogasci imaju dužnost obrazovanja stanovništva i sprovođenja protivpožarne inspekcije.

S obzirom da su vatrogasci prvi koji pomažu ugroženima, oni su nosioci mnogih važnih službi u zajednici u kojoj djeluju, kao što su: ublažavanje djelovanja hazardnih materijala, velike evakuacije, traženje i spašavanje, pomoć kod prirodnih nepogoda. Vatrogasci su, takođe, uključeni i u: spašavanje aviona i drugih letjelica, gašenje šumskih požara, gašenje brodova i požara izazvanih vojnim dejstvima.

Primarni rizik za zdravlje ljudi kod požara je udisanje dima. Rizici udisanja dima uključuju: gušenje zbog nedostatka zraka;trovanje uzrokovano otrovnim gasovima nastalim gorenjem; udisanje pregrijanog vazduha, koji može sagoriti pluća. Vatrogasci nose aparate za disanje, koji sadrže kompresovani vazduh, ne sami kiseonik. Očigledni rizici koje prouzrokuje vrućina: čak i bez dodira sa plamenom, moguće su opekotine u dodiru sa pregrijanim predmetima, vrućim zrakom i sl.

Vatrogasci su obučeni u uniforme koje ih štite od prekomjerne toplote, uključujući i šljemove. Posude koje sadrže gas pod pritiskom mogu eksplodirati. Pojedini hemijjki spojevi su takođe podložni eksploziji na višim temperaturama. Vrućina sagorijeva ljudsku kožu kao gorivo, uzrokujući mnogo problema. Opekotine mogu nastati u djeliću sekunde.

Dodatni rizici požara: pogled može biti spriječen dimom, tako da osoba u zgradi može biti spriječena da vidi, može da padne ili se dezorijentiše i izgubi. Takva biva zarobljena i može stradati od dima ili vatre. Izgorena zgrada se može srušiti na stanare. Kod požara je prvo potrebnoi naći izvorište, što može biti teško kod unutrašnjih požara, pogotovo bez svjedoka. Zatim je potrebno procijeniti rizike i moguće nesretne slučajeve. Vatrogasci su sposobni da stručno odrede mjesto nastanka požara i njegovo trenutno stanje raznim metodama procjene, vizuelne, taktilne i druge.

Povijest dvd-a

Vođeni vatrogasnim geslom "Vatru gasi-brata spasi", članovi DVD-a "Rešetari" su već desetljećima nesebično i hrabro na raspolaganju stanovnicima Općine Rešetari. DVD "Rešetari" osnovano je 23. veljače 1930. godine, a tada je brojilo ukupno 145 članova.

Vatrogasna četa je prvu intervenciju imala na gašenju manjeg požara 1932. godine u Rešetarima, a 25. lipnja 1933. godine su prvi puta sudjelovali na vojnoj vježbi u Novoj Gradiški na Urijama. Društvo tada još nije imalo svoje zemljište, a ni prostorije. Ubrzo je pokrenuta akcija sa svrhom riješavanja ovog problema, a pitanje smještaja DVD-a zaključio je prof. Bunjevac darovavši parcelu na kojoj se 1937. godine počinje graditi Hrvatski vatrogasni dom koji je osim vatrogascima služio i svima ostalima u selu za održavanje kulturnih manifestacija, priredbi i skupova. Zemljištem u vlastitom vlasništvu DVD «Rešetari» je jedinstveno na području cijele općine, a i šire.
Osim uvježbavanja i stjecanja vještina za gašenje požara, vodila se briga i o kulturno prosvjetnom radu društva, a za to su bili zaduženi učitelji Cetina i Vilhem, te članovi Mjesec i Mijo Glavaš. Rad u društvu u periodu od 1945. do 1955. godine postao je ozbiljniji i aktivniji. Dovršava se izgradnja doma sa spremištem, formirana je sanitetska ekipa čiji su se članovi obučavali u pružanju prve pomoći, redovno su svake godine organizirana dežurstva za vrijeme žetve, te članovi drštva sudjeluju i osvajaju odličja na takmičenjima.

No još veća aktivnost DVD-a iskazuje se u periodu od 1970 do 1990. godine i to kroz nabavku opreme i vozila; održavanje i nadogradnju doma, te izgradnju pomoćnih prostorija; kontinuirani rad s članovima jedinice, naročito rad s mladim članovima kojih je bilo sve više u društvu što je rezultiralo mnogim prvim mjestima na natjecanjima; redovnim pohađanjima seminara i tečajeva, te sudjelovanjem na mnogim jubilarnim proslavama kao gosti i izvođači javnih vježbi.

Nakon godina prosperiteta za DVD "Rešetari" dolazi do blagog zatišja prouzročenog Domovinskim ratom u kojemu sudjeluju i članovi DVD-a koji i nakon završetka agresije na Hrvatsku sudjeluju u brojnim akcijama povezanim sa saniranjem štete nastale na ratom pogođenim područjima. Društvo se ubrzo oporavlja od ratom nastale situacije što najbolje mogu posvjedočiti sami mještani kojima su uvijek na usluzi, a svjedok kvalitete rada su i nagrade koje osvajaju na natjecanjima na kojima učestalo nastupaju.